Telefon Adresa
(+387) 33 222 952

Pravno shvatanje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine po pitanju ovlaštenja suda da raspravlja o pravima iz člana 9. općeg kolektivnog ugovora na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine

Na zahtjev Općinskog suda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu broj P 494860/16 je usvojio pravno shvatanje po pitanju primjene člana 9. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Prema pravnom shvatanju Vrhovnog suda FBIH jedini nadležni organ da uslađuje radnu satnicu u slučaju povećanja troškova života za više od 5%je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine bez obzira što Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije u cjelosti postupila. Sud nije nadležan da odlučuje i raspravlja o povećanju satnice u okviru troškova života. Odluku možete preuzeti ovdje.

Pravo na naknadu štete zbog klevete nemaju zakonski nasljednici prvog nasljednog reda za klevetu koja je donesena njihovom pravnom predniku

Presudom Općinskog suda u Sarajevu od 18.11.2016.godine u predmetu broj P 50446/15 sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja dovodeći u pitanje osnovanost aktivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari. Naime, tužitelj potražuje štetu koja je nanesena zbog klevete njihovog oca i nanesenih duševnih bolova zbog toga.
Sud u obrazloženju jasno navodi da kleveta nanesena licu je individualno pravo bez mogućnosti prava predstavljanja. Napominje da se radi o prvostepenoj presudi i da je žalbeni postupak u toku.

Obaveza povrata MLDB. djeteta u postupku strane države u situaciji kada jedan od roditelja nezakonito odvede dijete iz te države u bih

U ovom postupku dijete je rođeno u stranoj državi i majka je kao državljanka Bosne I Hercegovine dijete odvela uz saglasnost oca u Bosnu i Hercegovinu, ali uz obavezu da izvrši povrat dijeteta . Kako majka dijete nije vratila na vrijeme to je otac putem centralnog izvršnog organa te države, a shodno Konvenciji o građansko pravnim aspektima međunarodne otmice djece pokrenuo postupak koji je vođen pred sudom u Bosni I Hercegovini. Zanimljivo za ovaj postupak je da je sud utvrdio da je majka nezakonito izvršila odvođenje mldb. dijeteta ali je sud odbio prijedlog da se dijete vrati u stranu državu. Prilikom odlučivanja u ovom prijedlogu sud se poziva na član 13. stav 1. tačka b. Konvencije koji utvrđuju da se može uskratiti povrat otetog dijeteta ako bi naglim odvajanjem dijeteta od majke negativno uticali na daljni psihološki razvoj dijeteta i što bi imalo nesagledive posljedice na dijete. U konkretnom slučaju u prvostepenoj odluci sud je bez provođenja materijalnih dokaza donio spornu odluku, a što je zanimljivo u okvirima sudske prakse iz oblasti primjene Konvencije o građansko pravnim aspketima međunarodne otmice djece. Presuda broj 5580203/16.

Aktivna legitimacija medžlisa islamske zajednice u postupcima zaštite posjeda i vlasništva vakufske imovine

Presudom od dana 29.11.2016.godine Općinski sud u Bihaću je odbio tužbeni zahtjev osporavajući aktivnu legitimaciju medžlisu da zastupa predmetni vakuf, smatrajući da je shodno odredbi člana 27. Ustava Bosne i Hercegovine isključiva nadležnost u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine. Napominjemo da je na prvostepenu presudu uložena žalba kojom se osporava stav Općinskog suda jer je Ustavom Islamske zajednice definisano da Islamsku zajednicu čine medžlis, džemat, muftijstva, te kako se radi o posebnoj ustanovi to će Kantonalni sud donijeti konačnu odluku.

Povrat stana u situaciji kada je stan porušen na kojem postoji stanarsko pravo ili alternativna isplata adekvatnog novčanog iznosa

U tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje da mu tuženi obezbjedi zamjenski stan ili adekvatnu novčanu obštetu iz razloga što je nekretnina usljed ratnih dejstava porušena te tuženi kao vlasnik predmetne nekretnine, lokaciju predao u zakup trećem licu. Prvostepenom i drugostepenom postupku sudije su donijeli odbijajuće presude navodeći da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između radnje tužene i nastale štete. Tužitelj kao dokaze nudi iskaz svjedoka kao očevidaca koje sud cijeni kontradiktornim i na temelju kojih osporava tužbeni zahtjev. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine raspravlja po reviziji i predmet vraća na ponovno odlučivanje smatrajući da na iskazima sud može zasnovati sudsku odluku jer se radi temeljnom ljudskom pravu- pravo na dom.
Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu P 380049 15 Rev.

Sticanje prava vlasništva dosjelošću na nepokretnim stvarima

Raspravljajući po tužbi tužitelja koji je tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje sticanaj prava vlasništva putem dosjelosti na dvosobnom stanu, Općinski sud u Sarajevu utvrdio je da je tužbeni zahtjev osnovan. Prednja odluka proizašla je iz utvrđenih činjenica kako je tužitelj dokazao da predmetni stan po osnovu ugovora o kupoprodaji koristi još od 1973.g. po kojem osnovu je sud donio odluku da se radi savjesnom i zakonitom posjedu te su protekom zakonom utvrđenog perioda ispunjeni  uslovi za ovakvo sticanje. Radi se o odluci suda broj P-222209/04.

Utvrđenje zajedničke bračne stečevine

Raspravljajući po tužbi tužitelja kojom traži da se kao zajednička bračna stečevina proglasi poslovni prostor koji je u vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelj poklonio tuženom Ugovorom o poklonu, Općinski sud u Sarajevu odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.  Sud je svoju odluku utemeljio na činjenicama i to  da je tužitelj Ugovorom o poklonu jasno i nedvojbeno izjasnio svoju želju da suvlasnički dio pokloni tuženom, te da dar koji  jedan bračni partner učini drugom  predstavlja vlastitu imovinu poklonoprimca, te kao takva je imovina izuzeta iz stečevine. Radi se o odluci suda broj P-259721/15.

Naknada materijalne i nematerijalne štete uslijed saobraćajne nezgode

Općinski sud u Sarajevu je u presudi od dana  19.10.2012.g. po tužbi tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete pretrpljene uslijed saobraćajne nezgode udovoljio tužbenom zahtjevu. U toku postupka, a na osnovu provedenih dokaza sud je prihvatio konstataciju vještaka da II. tužiteljica nije mogla predvidjeti pojavu vozila koje se kretalo povećanom brzinom, ali da je loše procijenila u konkretnoj situaciji udaljenost, odnosno brzinu kretanja nadolazećeg vozila, pa sud smatra da je njen doprinos nastanku nezgode odgovara u procentu 25 %. Stoga sud zaključuje, a polazeći od odredbe čl. 178. Zakona o obligacionim odnosima koji reguliše pitanje odgovornosti za štetu u slučaju udesa izazvanim motornim vozilom u pokretu da postoji obostrana krivica, a da svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju pretrpi srazmjerno stepenu svoje krivice. Presuda broj P-196890/11

Zaključenje ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo

Tužitelj je ustao sa tužbenim zahtjevom da se tuženim naloži zaključenje ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo a za cijenu koju će kupac platiti certifikatima te naložiti zemljišnoknjižnom uredu  upis prava vlasništva. Sud je u cjelosti udovoljio tužbeni zahtjev tužitelja cijeneći slijedeće. Naime, prije donošenja naveden presude od strane Vrhovnog suda FBIH uvažena je  revizija kojom je utvrđeno da je tužitelj stekao uvijete za zaključenje ugovora o kupoprodaji stana pa je sud primjenivši navedenu odluku  cijenio samo ostale uvijete kao što je način plaćanja kupoprodajne cijene i to po osnovu nalaza vještaka kojem je poklonio vjeru. Radi se o odluci broj P-128893/11

Poništenje testamenta

Općinski sud u Sarajevu odbio je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je pismeni testament ništav i ne proizvodi pravno dejstvo, te protivtužbeni zahtjev da se nesumnjivim učini da je tužitelj isključen iz testamenta. U obrazloženju sud navodi kako tužitelj nije izveo niti jedan dokaz kojim bi potvrdio navode i doveo u sumnju valjanost pismenog testamenta te navodi kako su u ovakvim postupcima u potpunosti irelevni odnosi ostavioca i lica koje zahtjeva-potražuje svoj zakonski dio pa kako je teret dokazivanja na tužitelju i kako isti nije ponudio valjane dokaze to je sud postupio kao u dispozitivu.

Otkup stana na kojem postoji svojstvo korisnika stana

Općinski sud u Sarajevu donio je presudu kojom se tužitelji odbijaju sa tužbenim azhtjevom da im pripada pravo na otkup stana na kojem imaju svojstvo korisnika stana u smislu užih članova porodičnog domaćinstva iza umrlog nosioca stanarskog prava uz plaćanje certifikatima iz potraživanja građana i to u jednokratnom iznosu te da se uknjiže kao suvlasnici na predmetnom stanu. U obrazloženju sud navodi kako je teret dokazivanja bio na tužiteljima a kako isti nisu uspjeli sa dokaznim postupkom odnosno kako vanbračna zajednica umrlog i tužiteljice nije dokazana to nisu ispunjeni uslovi za primjenu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo a u vezi sa Zakonom o stambenim odnosima.

Odgovornost za nedostatke koji se jave nakon kupoprodaje

Općinski sud u Sarajevu donio je presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženi obaveže na isplatu duga za neisplaćene račune. U obrazloženju presude sud navodi kako je nesporno da je između tužitelja i tuženog postojao poslovni odnos i da se tužitelj obavezao tuženom isporučiti robu a tuženi se obavezao na ime isporučene robe isplatiti ugovorenu naknadu. Sud dalje konstatuje da je izvršena isporuka robe ali da ista nije bila funkcionalna za svrhu za koju je nabavljena te je sud odlučio kao u dispozitivu primjenom člana 486.stav 2. ZOO kojim je propisano da prodavac odgovara  i za one materijalne nedostatke koji se pojave poslije prelaska rizka na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.

Primjena načela Ne bis in idem

Evropski sud za ljudska prava u presudi od 14.1.2014.g. po zahtjevu broj 32042/11 protiv Bosne i Hercegovine zauzeo je stav da pravna kvalifikacija prema domaćem zakonu  u smislu ocjene da li se radi o prekršaju ili krivičnom djelu  ne može biti isključivi kriterij za primjenu načela ne bis in idem. U utvrđenoj praksi  suda tuvrđena su tri kriterija koja treba razmotriti kada se radi o utvrđivanju da li je riječ o „optužbi za krivično djelo“ ili se radi o prekršaju. Prvo mjerilo je pravna kvalifikacija prema domaćem pravu,  drug narav djela, a treće stepen  težine kazne koja bi se mogla izreći dotičnoj osobi.

Isplata naknade za izuzeto zemljište

Presudom u predmetu broj 65 0 P 125653 10 P  Općinski sud u Sarajevu  utvrdio je obavezu Općine da tužiteljima na ime  naknade za izuzeto zemljište u svrhu izgradnje puta isplati novčanu naknadu. Članom 44. Zakona o građevinskom zemljištu koj je bio na snazi u vrijeme izuzimanja zemljišta je  propisano da raniji vlasnik neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta, koje je preuzeto iz njegovog posjeda ima pravo na naknadu. Sud navodi kako je pravična novčana naknada je I Ustavna kategorija i  pravo vlasnika na pravičnu naknadu prozilazi iz Ustavnog načela, jer se ekproprijacijom  ograničava pravo vlasništva kada to zahtijeva opšti interes, pa se Zakonom određuju i  osnovi i mjerila pravične naknade u pravcu da se određivanjem i primjenom ne mogu  pogoršati uslovi koje je vlasnik čija se nekretnina ekspropriše imao prije oduzimanja  (eksproprijacije nekretnine) i nakon izvršenog postupka eksproprijacije.

Nezakonito povećanej kamatne stope

Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj P-137423/12 Gž preinačena je prvostepena presuda  na način da je u cjelosti udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja. Tužbom je od Banke  traženo da banka izvrši povrat sredstava na ime nezakonitog povećanja kamatne stope.  Naime, banka je zaključila ugovore po određenog kamatnoj stopi  koju je poslije povećala bez saglasnosti tužitelja. Prema stavu Kantonalnog suda u Sarajevu povećanjem kamatne stope na ovaj način Banka je oštetila tužitelje i istu jednostrano nije mogla mijenjati bez saglasnosti tužitelja.

Uračunavanje posebnog (vojnog) staža  i primjena zakona o PIO/MIO - Vrhovni sud FBIH

Presudom Kantonalnog suda u Tuzli  po žalbi tuženog na presudu  kojom je utvrđeno da se usvaja tužbeni zahtjev ranijeg zaposlenika i poništava odluka o otkazu ugovora o radu  kao nezakonita, te nalaže tuženom – poslodavcu da tužitelju izvrši isplatu neisplaćenih plaća za period od dana otkaza ugovora o radu do dana kada bi tužitelj- uposlenik stekao uslove za starosnu penziju, donesena je presuda kojom se uvažava žalba poslodavca i prvostepena presuda preinačava na način da se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. U ovoj pravnoj stvari tuženi-poslodavac je donio odluku o otkazu ugovora o radu primjenjujući  odredbe Zakona o PIO/MIO koji reguliše pitanje posebnog staža. Kantonalni sud je istakao kako prvostepeni sud nije pravilno tumačio zakonske odredbe te je propustio primjeniti član 94. Zakona o PIO/MIO kojim se definiše  pojam posebnog staža. Naime, član 82. I 94. Navedenog zakona ne ostavljaju mogućnost tužitelju- uposleniku da odluči da li će mu se u penzijski staž uračunati  i poseban staž. U konkretnoj stvari tužitelju se u radni staž uračunava kako staž osiguranja za koji su mu uplaćeni doprinosi, tako i poseban staž za vrijeme koje je tužitelj proveo u odbrani  BIH i to u dvostrukom trajanju.

Uračunavanje posebnog (vojnog) staža  i primjena zakona o PIO/MIO - Ustavni sud BiH

Ustavni sud BiH odlukom broj AP2184/08 rješavajući po apelaciji za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu i penzionisanju lica koja su stekla uslov za penzionisanje po osnovu obračuna posebnog staža u duplom iznosu zauzima stav kako primjenom člana 94. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano da se u penzijski staž, kao poseban staž u dvostrukom trajanju, računa vrijeme  koje je provedeno  u pripremama za odbranu  ili u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu 18.09.1991.- 23.12.1995.g. Po mišljenju sutavnog suda navedena zakonska odredba ne ostavlja bilo kakvu mogućnost izbora u pogledu toga da li će se u penzijski staž uračunati i poseban staž, s obzirom da se u zakonu eksplicitno naglašava da se u penzijski staž kao poseban staž u dvostrukom trajanju  računa vrijeme koje je provedeno u pripremama za odbranu ili u odbrani BiH. Iz svega proizilazi zaključak da prema ocjeni ovog suda ne postoji mogućnost da zainteresovana lica odluče da li će im se u poseban staž  uračunati i poseban staž utvrđen naprijed navedenom zakonskom odredbom.

Izdražvanje bračnog druga nakon razvoda braka

Općinski sud u Sarajevu u predmetu pokrenutom po tužbi bračnog partnera za radzvod barak,  u kojem postupku je uložen protivtužbeni zahtjev tuženog bračnog druga sa zahtjevom za utvrđenje  obaveze izdržavanja bračnog druga bez osporavanja tužbenog zahtjeva za razvod braka. Sud je zbog  narušene zajednice, zbog teškog i trajnog poremećaja u bračnim odnosima donio presudu kojom se razvodi brak zaključen između tužiteljice i istovremeno je sud nesporno utvrdio da bi dosuđivanje obaveze izdržavanja dovelo u tešku finansijsku situaciju protivtuženu, obzirom da ista izdržava sina studenta, i ima velike obustave na lični dohodak, što je potvrđeno izvodom njenog poslodavca o visini primanja protivtužene za protekla tri mjeseca.

Uslovi za naplatu troškova punomoćnika-advokata

Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj P-132987/13 djelimično je uvažena žalba i naložena obnova postupka. Prvostepenim rješenjem sud je odbio izmirenje duga u novčanom iznosu, isto dosudio u obveznicama. Prema odluci Okružnog suda u Banjaluci žalba je osnovana iz razloga što je prema članu 14 ZIP-a ove tradžbine ne mogu biti izmirene u obveznicama osim kada izvršenici daju izjavu da su saglasni sa istim. Ovim rješenjem sud zauzima stav  da advokat kao punomoćnik  troškove može naplatiti  samo ukoliko stranke javnom ispravom ili ovjerenom punomoći ista potraživanja prenese na punomoćnika. (vidi presudu br. P-132987/13)